Osnovna škola Murterski Škoji

Duje Skračić, 8.r.

Živim u nacionalnom parku i imam svoj otok

Ako je ovo raj, ja u taj raj ne bih išao!

Svi ste zasigurno čuli za Nacionalni park Kornate. To je skupina otoka između Zadra i Šibenika koja teritorijalno pripada Općini Murter-Kornati. Sastoji se od oko 150 otoka, otočića i hridi, često čudnih i smiješnih imena. Otoci su poznati po ljepoti svojih uvala, plaža i klifova koje zovemo krunama, a po tome su i dobili ime Incoronate što u prijevodu s latinskoga znači Okrunjeno otočje. Zanimljivo da je većina otoka u privatnom vlasništvu Murterina i Betinjana koji Kornate nazivaju Kurnati. Stari mještani kažu da je zapravo to ispravno ime, ali kad su proglašeni nacionalnim parkom 1980. g., država ih je nazvala i zapisala pod imenom Kornati, i tako je ostalo do danas.

Moj otok Piškera

Piškera je treći po veličini otok u NP "Kornati". On se prije zvao Jadra. Današnje ime dobio je po talijanskoj riječi pesce što znači riba jer su na otoku živjeli ribari koji su se bavili prodajom ribe. Moji preci kupili su otok od tadašnjih vlasnika Saljana, stanovnika mjesta Sali na Dugom otoku, i on se danas nalazi u našem privatnom vlasništvu. Jedino nismo otkupili zemljište i crkvu Gospe od Piškere. Prve nedjelje u mjesecu srpnju Saljani tradicionalno dolaze u crkvu na misu. To je jedino što je ostalo od njihovih posjeda.

Cijeli je otok bio samo naš sve dok se pradjed nije zamijenio s obitelji Jelić kojima je dao pola otoka, a oni njemu posjede na drugim otocima u uvali Strižnja i Kravljačica tako da smo danas vlasnici samo jedne polovice otoka Piškere. U prošlosti je tu bilo ribarsko naselje s pedesetak kuća, a sad su na otoku tri kuće. Nasuprot Piškeri mali je otočić Panitula koji je služio Mlečanima kao osmatračnica protiv gusarskih napada jer s njega pogled seže daleko na otvoreno more prema Italiji. Otok se vodi kao nenaseljen jer stanovnici zimi žive u Murteru i Betini, a ljeti se vraćaju u svoje kuće. Tako i ja, čim završi škola, krećem na otok jer posao čeka.

Konoba Jadra

Kada su Kornati proglašeni nacionalnim parkom, procvao je turizam i većina stanovništva polako je napuštala tradicionalna zanimanja ribolova, ovčarstva i maslinarstva. Počele su se otvarati prve konobe i robinzonske kućice, tj. kamene kuće bez struje i vode. Budući da je u nacionalnom parku strogo zabranjena gradnja novih objekata, mi smo vlasnici prilagodili svoje već postojeće kuće turističkoj potražnji. Tako je i moja obitelj 2002. godine otvorila konobu kojoj smo dali ime Jadra. Svi su restorani na Kornatima konobe, ali zbog stranih turista govorimo restoran jer oni ne znaju značenje riječi konoba.

Sam svoj majstor

Imati restoran na Kornatima čini se kao veliko bogatstvo, ali zahtijeva puno rada i odricanja. Sami smo morali izgraditi svoj vez za brodove, morali smo osigurati vodu i struju koju nemamo te se brinuti o prijevozu robe s kopna koja je nekoliko puta skuplja upravo zbog troškova prijevoza. Zato su i cijene u restoranima veće na otocima nego na kopnu.

Budući da nema automobila, kamiona i dizalica, sve se prenosi ručno bez obzira na težinu. Električna se energija dobiva iz generatora i solarnih panela, a voda je podijeljena u dvije kategorije. Voda za higijenu, toalet i kupanje kišnica je iz gušterne, a voda za piće kupuje se u plastičnim bocama. Morate biti i sam svoj majstor jer ukoliko se što pokvari, npr. generator, nema načina da vam itko s kopna dođe u skoro vrijeme. Namirnice za restoran telefonski  se naručuju od trgovačkih lanaca, a zatim sve te namirnice specijalizirana tvrtka za prijevoz robe s kopna na otoke brodovima razvozi  restoranima koji imaju narudžbu.

Barilla jede Barillu

Jela su u svim kornatskim restoranima domaća, nećete sigurno naletjeti na nekakvu ćevabdžinicu. Sprema se domaća, vrhunska riba koja se nabavlja od lokalnih ribara: brancini, orade, škrpine, kovači... Poznati smo i po svojoj kornatskoj janjetini koju spremamo ispod peke, iz krušne peći ili sa žara.

Jela se spremaju na tradicionalan način, a glavni su kuhari moja baka i tata. Cijela je obitelj zaposlena tako da i ja od malih nogu pomažem. Restoran započinje s radom početkom ljeta, a zatvaramo, ovisno o sezoni, krajem listopada. U sezoni zapošljavamo desetak radnika koji imaju osiguranu hranu i smještaj. Radno vrijeme je od 8 h ujutro do ponoći, podijeljeno u dvije smjene. Najbolji su gosti Nijemci, a najviše nas posjećuju Talijani koji su skloni cjenkanju. Naš je stalni gost i predsjednik uprave tvornice tjestenine Barilla koji uvijek naručuje škampe na buzaru i to obavezno treba spremiti moja baka. Naravno, uz njih mora biti servirana i tjestenina Barilla.

Kornatska janjetina

Lička i paška janjetina nisu ni sjena kornatskoj janjetini. Moj otac posjeduje stado od 200 ovaca. Naši janjci prije pripreme imaju oko 7 kg dok lički imaju oko 30 kg, ali zato je naša janjetina za prste polizati. Razlog je tome što se ovce hrane aromatičnim biljem koje raste na Kornatima te piju jutarnju rosu s travki jer vode na otoku nema. Ovce i janjci su iz slobodnoga uzgoja, tj. nema pastira i one trčkaraju cijelim otokom, a suhozidima je ograđen njihov teritorij i odijeljen od kuća. Suhozidi su kameni zidovi bez vezivnoga materijala gdje se kamenje posebnom tehnikom slaže jedno na drugo.

Ovce moramo pregledati, ošišati i  uzeti janjce te je njihovo sakupljanje u svibnju prava atrakcija. Taj dio posla obavlja desetak dobro utreniranih muškaraca onako kako su to radili  naši stari. Kažem dobro utreniranih jer moraju biti u kondiciji da bi  mogli trčati po kamenjaru. Započinje tako da se svi okupe na jednom dijelu ograđenoga područja te krenu trčati stvarajući buku i tako ih tjeraju prema vratima iza kojih čeka veterinar. Ovce se šišaju, veterinar im vadi krv da utvrdi jesu li zdrave, a najbolji primjerci janjaca šalju se mesarima koji nakon obavljena posla nama vraćaju meso za restoran. Nakon prebrojavanja ovce se puštaju i na kraju se svi počastimo bakinim janjećim gulašem.

Jednima raj, drugima rad

Ti mršavi i ukusni janjci kao da su odraz života ljudi u Kornatima. Težak život koji ima posebnu draž. Pola godine živimo na kopnu, a drugu polovicu na otoku. Nama su Kornati posao, odricanje, muka, egzistencija, život, a turistima uživanje i odmor.

Kad su jednom starom Murterinu rekli da može biti sretan jer živi u raju, odgovorio je: "Ako je vo raj, ja u ti raj ne bi iša."

Vita Filipi, 6.r.

BETINSKA GAJETA

Spi u vali,

mirna u tišini,

dohin i od morskog vala.

Ne jujaju se njene cime,

jarbul  štumpero stoji,

a sartije, sohe, pajoli

ne škripju njanka malo.

Spi u vali

lipotica moja,

betinska gajeta

moja Baba Tone.

Muči ona i čeka boja vrimena,

regate i sriću,

tecivo po provi, pušćanje imbroja,

potezanje pože, snagu vitra,

lipotu slobode.

Načimje je vrime,

pitura gubi kolure,

drvo pita piti.

Ostavjena je zubu vrimena,

a triba je i šempre izliti.

Prignila je svoja lebra

u plićinu gujka

i čeka

dicu svoju da joj mladost vratu,

da starica divojka bude,

da oživi sriću betinske užance

i zaidri.

 Rječnik: 

gajeta - morski ribarski čamac

spi – spava

vali – uvali 

dohin – čak 

jujaju – ljuljaju 

cime – konopi 

jarbul – jarbol 

štumpero – uspravno 

sartije – konopi koji učvršćuju jarbol 

sohe – držač za veslo 

pajoli – daske u brodu 

njanka – niti 

lipotica – ljepotica 

muči – šuti 

vrimena – vremena 

sriću – sreću 

tecivo – trčanje 

provi – pramac broda 

pušćanje – puštanje 

imbroji – konopi koji drže jedro 

poža – konop koji služi za učvršćivanje jedra 

vitra – vjetra 

lipota – ljepota 

načimlje – oštećuje 

pitura – boja 

kolure – boja 

ostavjena – ostavljena 

triba – treba 

šempre – često 

prignila – spustila 

lebra – rebra broda 

gujak – najplići dio luke 

divojka – djevojka 

užance - običaji 

zaidri - zajedri, jedriti