Nakon četiri desetljeća provedenih u učionici, naša učiteljica Edita Jakas otišla je u mirovinu.
Učiteljski put započela je u Promajni, makarskoj područnoj školi. Bila je to malena škola iznad samoposluge, na samoj plaži. Ubrzo dobiva posao u Makarskoj, a 1994. godine se vraća u Betinu. Godinu kasnije radi u Murteru, a nakon toga dolazi u betinsku područnu školu, opet iznad samoposluge, gdje ostaje do kraja svog radnog vijeka. Njezini prvi učenici danas su pedesetogodišnjaci, a kako je vrijeme brzo prošlo, shvatila je, kako sama kaže, kad su u školu počela stizati djeca njenih učenika.
Što reći o našoj učiteljici Editi? Strpljenje, osmijeh, vedri duh i njena nepresušna energija svima su poznati, no njena najveća vrlina bila je bezuvjetna ljubav prema djeci.
Bez obzira na to koliko se vremena mijenjala, bez obzira na teškoće i probleme, uvijek je ponavljala isto: „Nisu djeca kriva, klinci su sjajni!” U djeci je uvijek vidjela ono najbolje, vjerujući da su oni samo odraz ljubavi i truda koji im pružamo. Pamtit ćemo je upravo po toj vjeri u dobrotu svakog djeteta, a pamtit će je i generacije učenika i njihovih roditelja.
Našoj dragoj kolegici Editi želimo da u mirovini uživa s osmijehom i bez briga. Želimo joj dobro zdravlje, puno lijepih putovanja i vremena za sve ono što je raduje. Draga Edita, hvala na predanosti i godinama koje ste darovali našoj školi.
